Mladi koji prestanu predlagati nove ideje, izbjegavaju dodatne zadatke, sve manje sudjeluju u timskim aktivnostima ili rade samo ono što se od njih izričito traži često se opisuju kao nezainteresirani ili nedovoljno motivirani. Međutim, iza takvog ponašanja može se nalaziti proces poznat kao „quiet quitting” – tiho povlačenje iz aktivnog sudjelovanja u radu, volontiranju ili drugim organiziranim aktivnostima.
Quiet quitting ne znači da mlada osoba stvarno napušta posao, organizaciju ili projekt. Riječ je o postupnom smanjivanju osobnog angažmana na nužni minimum. Osoba i dalje izvršava osnovne obveze, ali više ne pokazuje inicijativu, ne ulaže dodatni trud i emocionalno se udaljava od svoje uloge.
Iako je izraz postao popularan zahvaljujući društvenim mrežama, ponašanje koje opisuje nije novo. Ono je povezano s dugotrajnim osjećajem preopterećenosti, nedostatkom priznanja, nejasnim očekivanjima, izostankom kvalitetne povratne informacije i uvjerenjem da dodatni trud neće biti primijećen niti vrednovan.
Quiet quitting nije isto što i lijenost
Jedna od najvažnijih poruka priručnika „STAY Handbook – A Practical Guide for Youth Workers on Recognising, Understanding and Responding to Quiet Quitting” jest da quiet quitting ne treba automatski tumačiti kao lijenost ili nedostatak radnih navika.
U mnogim slučajevima riječ je o obliku samozaštite. Kada zahtjevi kontinuirano nadmašuju raspoloživo vrijeme, energiju, podršku i mogućnosti razvoja, mlada osoba počinje čuvati preostale kapacitete tako što se povlači iz svega što nije nužno. Takva reakcija posebno je vjerojatna ako ne zna što se od nje očekuje, ako ne dobiva povratnu informaciju ili ako ne vidi smisao i mogućnost napretka u onome što radi.
Priručnik ističe da mlađe generacije pridaju veliku važnost smislenom radu, osobnom razvoju, autonomiji, usklađenosti organizacijskih i osobnih vrijednosti te osjećaju da njihov doprinos ima stvarni učinak. To nisu nerealna očekivanja, nego čimbenici koji značajno utječu na motivaciju i odluku mladih da ostanu aktivno uključeni.
Problem nastaje kada mladi ne znaju jasno izraziti svoje potrebe, dok organizacije i osobe koje ih vode ne prepoznaju prve znakove povlačenja.
Kako prepoznati prve znakove?
Quiet quitting najčešće se ne događa odjednom. Razvija se postupno, kroz niz malih promjena koje pojedinačno mogu djelovati beznačajno. Mlada osoba može prestati sudjelovati u raspravama, rjeđe iznositi prijedloge, izbjegavati povratne informacije, smanjiti komunikaciju s timom ili se početi emocionalno udaljavati od aktivnosti koje su joj prije bile važne.
Posebno je važno promatrati promjene u odnosu na ranije ponašanje. Jedan loš dan ili privremeno smanjenje energije ne znače nužno da se osoba povlači. Međutim, ponavljajuće promjene, gubitak interesa, izostanak inicijative i osjećaj olakšanja kada se osobi smanje odgovornosti mogu upućivati na dublji problem.
Priručnik zato nudi alate koji youth workerima, mentorima i organizacijama pomažu razlikovati uobičajene oscilacije u motivaciji od obrazaca koji zahtijevaju razgovor i dodatnu podršku. Posebna se pažnja posvećuje mladima s manje mogućnosti, koji zbog diskriminacije, jezičnih prepreka, invaliditeta, financijskih poteškoća ili drugih okolnosti mogu biti izloženiji osjećaju nevidljivosti i isključenosti.
Od tihog povlačenja prema otvorenom razgovoru
Cilj podrške nije uvjeriti mladu osobu da jednostavno mora raditi više. Potrebno joj je pomoći da prepozna što se događa, izrazi svoje potrebe i pronađe održiv način sudjelovanja koji neće ugrožavati njezinu dobrobit.
Priručnik predstavlja četiri praktične komunikacijske vještine: imenovanje problema bez optuživanja, postavljanje granica bez osjećaja krivnje, traženje povratne informacije prije potpunog povlačenja te pravovremeno traženje pomoći.
Mlada osoba, primjerice, može naučiti reći da joj nisu jasna očekivanja, da trenutačni opseg zadataka nije održiv ili da joj je potrebna konkretnija povratna informacija. Takve jednostavne rečenice mogu otvoriti razgovor prije nego što frustracija preraste u dugotrajnu nezainteresiranost.
Postavljanje granica pritom se ne izjednačava s povlačenjem. Zdrava granica jasno je izražena i omogućuje nastavak kvalitetnog sudjelovanja. Quiet quitting češće se pojavljuje kada granice, potrebe i poteškoće dugo ostaju neizgovorene.
Praktičan alat za youth work organizacije
Priručnik nije namijenjen samo razumijevanju pojma, nego njegovoj primjeni u svakodnevnom radu s mladima. Sadrži metode za individualni i grupni rad, scenarije razgovora, vježbe, strukturirane radionice te smjernice za prepoznavanje situacija u kojima je potrebno uključiti dodatnu stručnu podršku.
Među predloženim aktivnostima nalaze se anonimno prepoznavanje ponašanja koja su sudionici prestali prakticirati, procjena vlastite razine energije, analiza poruka o radu koje se šire društvenim mrežama te izrada osobne mape vrijednosti i uvjeta potrebnih za kvalitetno sudjelovanje.
Priručnik također naglašava da youth work organizacije trebaju razvijati kulturu u kojoj je sigurno govoriti o poteškoćama. Kratki redoviti razgovori, jasna podjela odgovornosti, dostupni mehanizmi podrške i poznati putevi upućivanja mogu spriječiti da mlada osoba mjesecima ostane nezadovoljna, a da to nitko ne primijeti.
Organizacije pritom ne moraju odmah uspostaviti složene nove sustave. Dosljedan tjedni check-in, osoba zadužena za praćenje podrške, jasno definirani koraci postupanja i popis dostupnih kontakata mogu biti dovoljna osnova za rano prepoznavanje i odgovarajuću reakciju.
Ključna poruka priručnika jest da mlada osoba ne bi trebala ostati sama u procesu postupnog povlačenja. Pravovremeno postavljeno pitanje, siguran razgovor ili podrška osobe koja je na vrijeme primijetila promjenu mogu spriječiti da privremena frustracija preraste u trajni gubitak motivacije i povezanosti.
Priručnik je izrađen u sklopu projekta STAY